ruta

Dodao sam par fotki...

Evo kako vrijeme prolazi a Marina i ja vec kujemo planove za ovogodisnje putovanje, mozda je vrijeme da se proslogodisnja prica privede kraju. Za pocetak sam dodao par fotografija na stare postove i pripremio fotke za zavrsetak te vec stare price. Cijela ce prica biti objavljena (poslozena i upicanjena) na site-u www.biciklom.net.tc

10.08.2008. marina

Razanac. Napokon.
Sjedimo na terasi poznate birtije na plazi i gledamo Velebit. Dario prica nesto o motorima (jer smo zabrijali da bi kupili Tomose i sljedece gdoine isli njima na more) i onda je poceo o brodovima i tome kako ih sve (teretne i te neke velike)pokrecu dvotaktni sporohodni Diesel motori s oko 3-4 tisuce okretaja. (Dosta o mom autu, pricajmo malo o meni).
Ja sam malo zalutala; uzivam u Velebitu i razmisljam o tome koliko ljudi zna da je Bijela kuca u Washingtonu napravljena od brackog bijelog kamena; koliko ljudi zna da Lipik Glass proizvodi stakla za Ferrari i Bugatti (ili Lamburghini); koliko ljudi zna da oko 70% ribe s Jadrana zavrsi isto jutro kad je i ulovljena u Zagrebu i da ljudi koji zive na moru jedu jako malo ribe?...
Ne znam vise sta bi pisala...

10.08.2008. 11:30 Razanac, AK Puntica (Dario)

Jutro u kampu "Mali Dubrovnik" u Povljani. U olujnoj noci, sator smo postavili na neki saht koji navodno izbacuje vodu za jakih kisa. Vlasnik kampa i susjedi brinuli su cijelu noc da nas ne odnese voda a mi smo mirno spavali :)


Kamp "Puntica" u Ražancu. Bicikli se odmaraju a Marina nesto kuha. (molim obratiti pažnju na kolicinu posudja i male stolce koje imamo (bedaki))




Jedna od odvratnijih osobina novaljskog sotonskog kampa je osim uzasne guzve, previsoka cijena. Cekali smo vise od 45 minuta da bismo platili 180 kuna za jednu noc! I naravno, prekasno smo krenuli, oko 18. Neke karte koje smo nabavili prikazivale su cestu za koju nisam znao da postoji a spaja Novalju i Pag sa sjeverne strane brda, gotovo uz more i predstavljala je alternativu dugom usponu po cesti prepunoj pijanih zrcanskih turista. Jedini problem je bio u tome sto su nam svi koje smo pitali, rekli da je to vjerojatno makadam. Stvar je naravno u mojim gumama koje su Continental Avenue Semislick i na makadamu se sklizu. Marinine Kende su iako na asfaltu sporije, na makadamu bolje drze. Na svu srecu, ipak smo se odlucili za makadam. Neusporedivo kraci i ravniji put od asfalta preko brda. Makadam je tvrdo utaban i mislim da bi ga se moglo proci i specijalkom. Mislim da je ovo najvaznija biciklisticka informacija vezana za otok Pag. Putem od Paga prema Razancu uhvatilo nas je nevrijeme. Noc, munje i gromovi zacinila je kisa. Potpuno mokri, spas smo nasli u malom privatnom (i jeftinom) kampu "Mali Dubrovnik" u Povljani ali smo morali skrenuti s puta 7 kilometara. Oko 10 ujutro smo krenuli prema najboljem kampu na Jadranu, "Puntica" u Razancu. Napokon se osjecamo "k'o doma". Prvi dan je prosao u ugodnom razgovoru s domacinima i kuhanjem "prave" vecere. Spavali smo odlicno. Prva noc da nije bilo vruce. Dan za sada provodimo u hladovini birtije na plazi.

Sotonski kampovi (Dario)

na listi sotonskih kampova ovaj je vjerojatno pri samom vrhu.
ako je pas covjekov najbolji prijatelj onda je ovo najbolje mjesto da ga NE dovedete a i uprava se pobrinula da vam se najbolji prijatelj ne smije ni okupati.

08.08.2008. marina

12:25h, Jos u Novalji
Kupili smo rucak (konzerve ribe s povrcem, kukuruzni baget i kiselo mlijeko) i pojeli ga u kampu blizu plaze. Iz kafica na plazi dopire mjuza, ljudi vriste kad cuju neku njima poznatu drmalicu a la aquarius Zrce, neka treba se bacaka i plese visoko podignutih ruku u moru do pupka, neki frajer lezi na stolu za masazu u otvorenom mini salonu, zena ga masira, bijele zavjesice "salona" (tende) vijore na vjetru; pored nas prolazi vlakic kampa s gostima i vozi ih pitaj Boga kamo; iz nekog bistroa dopire miris ruzmarina s hrane; meni su prsti masni od tunjevine koju sam jela prstima, nokti su mi danima prljavi i to me uzasno zivcira - cim ih operem oper su prljavi u roku od 10 mina, nista ne vidim jer su mi naocale ostale u satoru - mozda je i bolje...
Mislili smo krenuti put Razanca oko 3-4...ali sad se nesto naoblacilo, sunce se sakrilo iza sivotamnoplavih oblaka i duvka neki vjetric... Bilo bi dobro voziti sad, ali ne pada mi na pamet verati se na brda po kisi...ne znamo sta cemo.
(Prolazi neki klinac na trokolicima, jedva se penje...kaze Dario:"daj zamisli koliko bi ovom klincu trebalo do Razanca..." hahahaha)
Upravo smo zajedno dosli do zakljucka da kamp mozda uopce nije los; da smo mi krivi - da je stvar u nama jer smo nabrijani na nesto sasvim deseto - umorimo se biciklirajuci pa je jedino sto zelimo mir, tisina, pivo i pljuga. Da smo drugacije raspolozeni, mozda bi se bas dobro proveli ovdje.

08.08.2008. 8:00 (koliko osmica) Novalja (Dario)

Jucer smo prekasno krenuli iz Sv. Juraja. Sunce nas je ubilo putem a promet jadranskom magistralom nas je psihicki iscrpljivao. Trajekt Prizna-Zigljen smo platili 64 kune a voznja traje krace od jedne cigarete. Bili smo iscrpljeni pa smo morali ici u Novalju u kamp. Najodvratniji megakamp koji sam ikada vidio. Ostajemo do popodne (1500) pa idemo u Razanac :)

08.08.2008. marina

Put od Sv. Jurja do Prizne... opako je vozit po magistrali moram priznat.. Sad sam skuzila da zapravo nemam ni jednu sliku iz Senja. Zapravo, uopce nemam puno fotki..

Novalja navecer... (Ni po danu nije puno drugacije)

Novalja - 8:00h ujutro (298 km do sad)
Evo nas, dakle, u Novalji. Pijemo jutarnju kavu negdje na nekoj terasi kod placa...i sve je vec prepuno! Zaboga, pa sta rade ti svi ljudi tako rano? Ili su oni mozda ti koji su normalni. To su oni koje nije izmorilo Zrce...
Koje mjesto...nisam nikad bila na Pagu, a vec dugo u mjestu kao sto je Novalja... NEcu nista posebno pisati...oni koji su bili znaju sve, oni koji nisu bili nek pitaju pa ucu im reci (ili nek provjere sami)... Jedino sto cu reci jest da danas idemo dalje, u potrazi za mirom - picimo u Razanac.
Kamp u koji smo se (ipak nekako) smjestili sinoc...navodno jedini kamp u Novalji, je nesto prestrasno. Velik je ko manje selo, ima kampera ko manji grad i preskup je. Pun mladezi (koja sam baba), uglavnom frajera koji su culi da je tu zurka - drugs, sex&alcohol, pa su se dosli provest...
Pisat cu jos naknadno...sad vidim da sam dosta toga propustila napisati...
Jedino da dodam da sam maloprije srela Maju s irskog plesa...i da sam bas hepi sto je sretoh...
Do pisanja...
M.

06.08.2008. 19:08 Sv. Juraj, Kamp Raca (Dario)

Malo mi je dosadno. Vec smo drugi dan na istom mjestu. Ujutro idemo dalje prema Jablancu i Rabu. Cudno ali fali mi bicikliranje...ili znoj, ili bol u guzici i nogama..
(malo kasnije) Rab ipak otpada. Idemo na Pag. Biti cemo tamo koji dan pa idemo prema Zadru.

06.08.2008. 9:42 Sv.Juraj, Kamp Raca (Dario)

Prekjucer.
Prelazak Kapele s pretovarenim biciklima poseban je dozivljaj. Usponi su neki jaci neki slabiji ali konstantna voznja u prvoj prvoj, brzinom od 3.5 do 8 km/h po ljetnom suncu uzrokuje beskrajno znojenje. Kacige su nam spasavale glave da ne zakuhaju ali problem je predstavljalo cijedjenje znoja u oci koji nismo mogli jednostavno brisati zbog naocala. Par dijelova smo morali gurati zbog mojih brze namjestenih mjenjaca u odnosu na marinine. Ni guranje ovako natovarenih bicikala nije jednostavno zbog cudnog tezista. Spustanje je pak prica za sebe. Skoro konstantno kocenje; jer glupo je pustiti bicikle brze od 50 na sat. Spustanci na zalost prekratko traju :( Dosli smo u jesto Jezerane gdje smo mislili prespavati ali nema nikakvog smjestaja pa smo samo popili kavu. Dok smo odmarali noge (i guzice) na terasi cestom su prosla dva natovarena biciklista. Opce odusevljenje praceno biciklistickim pozdravom u obliku neartikulitanog urlanja (tipa "uoooooooooooo") i prodjose na svojim superlaganim speckama. Cekalo nas je jos 10 km do Brinja i nekog kreveta. Spavali smo kod neke gospodje u hotelu koji izgleda kao nikad obnavljani studentski dom iz osamdesetih. Dozivljaj za sebe i za 200 kuna. Do Senja nas NAVODNO ceka tridesetak ravno-spustanac kilometara. 5.8. smo krenuli oko pola 10. Ispocetka normalna voznja a onda pentranje na Vratnik (zasto nam ga nitko nije spomenuo??). Uska cesta i gust promet sa spustancem do Senja. U Senju postoji kamp u samom centru. Kamp je odvratan. Parkiraliste za kampere. Krenuli smo prema Jablancu i nakon nekih 11 km nasli kamp u kojemu cemo prespavati dvije noci pa put Jablanca i Raba. Vjetar savija sator do poda. Prasina svugdje i po svemu. Kamp se skoro ispraznio ali mi pijuckamo kavicu na plazi u tropskootockom koktel baru - restoranu. I noge i ruke i guzice traze odmora,, na kraju krajeva, ipak smo dopedalirali na more :) Tak da znaju svi oni koji su nam predvidjali da cemo se vratiti iz Karlovca :P
p.s. do ovog kampa smo putovali dva i pol dana, presli 223.18 km u 15 i pol sati ciste voznje.
p.s.2 Voznja odnosno putovanje biciklom nosi sa sobom neke specificne probleme. Do sada smo se jednom nasli u situaciji da smo ostali bez vode. Vrlo neugodno jer je biciklistima (bozemo reci da to napokon jesmo) voda jedino "gorivo" uz naravno nezaobilazne slatkise koji brzo i efikasno vracaju energiju. Stalno smo imali mjesta za tri i pol litre vode sto je bilo dovoljno skoro cijelim dosadasnjim putem. Veca kolicina vode bi nas vjerojhatno nepotrebno opterecivala ali je potrebno iskoristiti bas svaku priliku za nadopuniti bidone i boce. Izbor kampa je takodjer vazan zbog opskrbe pitkom vodom i hranom. Bicikli su nam i ovako preteski pa hrane poput tjestenine, rize ili konzervi uopce nemamo pa ovisimo o blizini trgovine. Restorani su u principu preskupi, fastfudovi takodjer a cesto izgledaju uzasno i uopce vam se ne jede u njima. Odjeca se uzasno brzo prlja. Znoj i prasina su idealni da od bijele majice ubrzo dobijete sarenu. Pranje (sapunom za ves) je potrebno isplanirati zbog susenja. Oprez u voznji je prica za sebe . Do Brinja je promet bio relativno rijedak ali kako smo se priblizavali moru postajalo je sve teze boriti se s tezinom bicikala, usponima, suncem i umorom jer smo imali i novih problema; drzanje samog ruba ceste svaki put kada bi se s ledja cuo sesnaestkotackas. Svaki put mi je cijeli zivot prosao pred ocima. Pretjerujem ali nije ugodan osjecaj.